MAGAZIN ZA NAUKU, ISTRAŽIVANJA I OTKRIĆA
Planeta Br. 97 | GRAVITACIONI TALASI
»  MENI 
 Home
 Redakcija
 Linkovi
 Kontakt
 
» BROJ 97
Planeta Br 97
Godina XVII
Avgust-Septembar-Oktobar 2020.
»  IZBOR IZ BROJEVA
Br. 115
Jan. 2024g
Br. 116
Mart 2024g
Br. 113
Sept. 2023g
Br. 114
Nov. 2023g
Br. 111
Maj 2023g
Br. 112
Jul 2023g
Br. 109
Jan. 2023g
Br. 110
Mart 2023g
Br. 107
Sept. 2022g
Br. 108
Nov. 2022g
Br. 105
Maj 2022g
Br. 106
Jul 2022g
Br. 103
Jan. 2022g
Br. 104
Mart 2022g
Br. 101
Jul 2021g
Br. 102
Okt. 2021g
Br. 99
Jan. 2021g
Br. 100
April 2021g
Br. 97
Avgust 2020g
Br. 98
Nov. 2020g
Br. 95
Mart 2020g
Br. 96
Maj 2020g
Br. 93
Nov. 2019g
Br. 94
Jan. 2020g
Br. 91
Jul 2019g
Br. 92
Sep. 2019g
Br. 89
Mart 2019g
Br. 90
Maj 2019g
Br. 87
Nov. 2018g
Br. 88
Jan. 2019g
Br. 85
Jul 2018g
Br. 86
Sep. 2018g
Br. 83
Mart 2018g
Br. 84
Maj 2018g
Br. 81
Nov. 2017g
Br. 82
Jan. 2018g
Br. 79
Jul. 2017g
Br. 80
Sep. 2017g
Br. 77
Mart. 2017g
Br. 78
Maj. 2017g
Br. 75
Septembar. 2016g
Br. 76
Januar. 2017g
Br. 73
April. 2016g
Br. 74
Jul. 2016g
Br. 71
Nov. 2015g
Br. 72
Feb. 2016g
Br. 69
Jul 2015g
Br. 70
Sept. 2015g
Br. 67
Januar 2015g
Br. 68
April. 2015g
Br. 65
Sept. 2014g
Br. 66
Nov. 2014g
Br. 63
Maj. 2014g
Br. 64
Jul. 2014g
Br. 61
Jan. 2014g
Br. 62
Mart. 2014g
Br. 59
Sept. 2013g
Br. 60
Nov. 2013g
Br. 57
Maj. 2013g
Br. 58
Juli. 2013g
Br. 55
Jan. 2013g
Br. 56
Mart. 2013g
Br. 53
Sept. 2012g
Br. 54
Nov. 2012g
Br. 51
Maj 2012g
Br. 52
Juli 2012g
Br. 49
Jan 2012g
Br. 50
Mart 2012g
Br. 47
Juli 2011g
Br. 48
Oktobar 2011g
Br. 45
Mart 2011g
Br. 46
Maj 2011g
Br. 43
Nov. 2010g
Br. 44
Jan 2011g
Br. 41
Jul 2010g
Br. 42
Sept. 2010g
Br. 39
Mart 2010g
Br. 40
Maj 2010g.
Br. 37
Nov. 2009g.
Br.38
Januar 2010g
Br. 35
Jul.2009g
Br. 36
Sept.2009g
Br. 33
Mart. 2009g.
Br. 34
Maj 2009g.
Br. 31
Nov. 2008g.
Br. 32
Jan 2009g.
Br. 29
Jun 2008g.
Br. 30
Avgust 2008g.
Br. 27
Januar 2008g
Br. 28
Mart 2008g.
Br. 25
Avgust 2007
Br. 26
Nov. 2007
Br. 23
Mart 2007.
Br. 24
Jun 2007
Br. 21
Nov. 2006.
Br. 22
Januar 2007.
Br. 19
Jul 2006.
Br. 20
Sept. 2006.
Br. 17
Mart 2006.
Br. 18
Maj 2006.
Br 15.
Oktobar 2005.
Br. 16
Januar 2006.
Br 13
April 2005g
Br. 14
Jun 2005g
Br. 11
Okt. 2004.
Br. 12
Dec. 2004.
Br 10
Br. 9
Avg 2004.
Br. 10
Sept. 2004.
Br. 7
April 2004.
Br. 8
Jun 2004.
Br. 5
Dec. 2003.
Br. 6
Feb. 2004.
Br. 3
Okt. 2003.
Br. 4
Nov. 2003.
Br. 1
Jun 2003.
Br. 2
Sept. 2003.
» Glavni naslovi

ENERGIJA

 

Dr Vladica Božić

Hemijski mikropotisnici za male satelite

Nano-sonde sa nano-motorima

 

Od samog početka, istraživanje svemira je bilo skupo zbog visokih troškova za izradu svemirskih letelica (satelita) koje su bile velikih dimenzija; samim tim zahtevale su rakete većeg prečnika u koje bi se mogli ugraditi jedan ili veći broj snažnih raketnih motora sa kojima bi se lansirali. Ubičajeno se malim satelitom smatrao svaki satelit težine manje od 300 kg, za čije je lansiranje sa površine u nisku orbitu oko Zemlje potrebna višestepena raketa prečnika bar 1,3 m. Zbog toga se u istraživanju svemira teži smanjenju dimenzija svemirskih letelica i njihove mase, što smanjuje troškova njihove izrade i samog lansiranja. Ovo dalje omogućava smanjivanje i drugih komponenata rakete i pogonskog sistema i povećava mogućnosti realizacije raznih misija.

Energija

Prikaz mogućnosti grupe malih satelita da prikupljaju naučne podatkе u više tačaka i prenose ih na Zemlju

Napredak na polju izrade digitalnih kola, bežične komunikacije i mikro-elektromehaničkih sistema - MEMS (uređaji koji se uglavnom kreću u rasponu 0,02-1,0 mm) sa sopstvenim paketom senzora, računarskim hardverom i napajanjem (sve u nekoliko kubnih milimetara) omogućio je razvoj malih, niskobudžetnih, autonomnih mikro-sklopova koji se mogu koristiti na svemirskim letelicama. Integrisanje senzora, pokretača i upravljačke elektronike omogućio je smanjenje broja elemenata iz kojih se sastoje sateliti, a time i njihove mase i potrebe za napajanjem. Ovo je omogućilo izradu malih satelita koji se mogu lansirati u grupama (klasterima), koji imaju mnogo veće mogućnosti rada u poređenju sa nekim starijim satelitima većih dimenzija, uz manji rizik jer gubitak jednog mikrosatelita ne dovodi do propasti čitave misije.
Njihova izrada je jeftinija, a primena može biti raznovrsnija od jednog velikog satelita, posebno tokom prikupljanja naučnih podataka pri istraživanju svemira i asteroida ili pri njihovom korišćenju kao releja za prenos informacija. Zahvaljući tom razvoju, danas postoji klasa mikro-satelita čija se masa kreće u rasponu 10-100 kg, nano-satelita čija se masa kreće 1-10 kg, a u toku je razvoj i piko-satelita, mase manje od 1 kg.

Energija

Prikaz mogućnosti malog satelita za prikupljanje informacija o asteroidima (misija Janus)

Energija

Nanosatelit Horyu 1 mase 1 kg

Među nano-satelitima treba izdvojiti klasu istraživačkih svemirskih letelica pod nazivom „cubeSat”. To je satelit unapred definisanog oblika, veličine i težine, koji je ugrađen u standardne dimenzije (jedinica ili „U”) od 10x10x10 cm, sa masom obično manjom od 1,33 kg. Standardne „jedinice”se mogu montirati tako da budu međusobno povezane pa se satelit po potrebi sastoji iz nekoliko različitih modula i može biti isporučen u nekoliko veličina: 1U, 2U, 3U ili 6U. Standardizovani oblik i veličina “cubeSat”-a omogućava da se masovno proizvode njegove komponente, pri čemu je njihov razvoj jeftiniji od običnih malih satelita prilagođenih za određene namene. Ovo omogućuje smanjenje troškova izrade i troškove povezane sa njihovim lansiranjem i raspoređivanjem u kosmičkom prostoru.

Energija

Projedinični CubeSat satelit MicroMAS-1 pre lansiranja i slikan u kosmosu sa Međunarodne svemirske stanice

Minijaturizacija u elektronici i informatici je omogućila malu revoluciju u izradi satelita a time i razvoj tehnologije za istraživanje svemira, ali je stvorila i određene probleme. Jedan od njih je u tome što se, pri konstrukciji i izradi malih satelita, javio nedostatak prostora za smeštaj pogonskog sistema i uređaja za skladištenje energije. Pored toga, kod mikro i nano klase satelita, pogonski sistem mora biti u stanju da obezbedi izuzetno nizak nivo potiska (od nano-njutna do mikro-njutna) i impulsa, kako bi omogućio njihovo pokretanje i kontrolu orbite ili određenog položaja u svemiru. Pošto na tržištu nisu postojali odgovarajući pogonski sistemi sa malim potiskom, bio je potreban razvoj novih minijaturisanih pogonskih (mikropropulzivnih) sistema za svemirsku primenu, od kojih su mnogi koji su razvijeni zasnovani na MEMS tehnologijama.
Razvoj se odvijao u dva pravca: minijaturizacija konvencionalnih potisnika i razvoj novih koncepata i uređaja. Pri njihovom razvoju su se izdvojila tri različita izvora energije u mikropotisniku: potisak koji se proizvodi iz hemijskog izvora (hemijski potisnik), iz hladnog gasa (gasni potisnik) i iz električnog izvora (električni potisnik).

Energija

Mikropotisnici na tečno gorivno korišćeni na: svemirskoj letilici Džemini, komandnom modulu Apolo i lunarnom modulu Apolo (s leva na desno)

 

Energija

Potisnik visokog pritiska sa pogonom na metan (gasovito gorivo) i tečni kiseonik koji se koristi i kao rashladna tečnost (bipropelant)

 


Problemi pri projektovanju

Hemijski mikropotisnik je sastavljen, u osnovi, iz tri dela: rezervoara za gorivo zapremine nekoliko kubnih milimetara, upaljača i mikromlaznika. Sila potiska stvara se sagorevanjem raketnog goriva uskladištenog u komori koje se pretvara u gas koji se ubrzava pri izlasku kroz profilisani mikro-mlaznik. Paljenje pogonskog goriva vrši se njegovim zagrevanjem pomoću mikro-otpornika. Dve najčešće vrste hemijskih goriva koja se koriste za raketni pogon su tečno i čvrsto.
Mikropotisnik na tečna raketna goriva koristi tečnu gorivnu materiju i oksidator koji se skladište odvojeno; mešaju se u komori sagorevanja u trenutku sagorevanja, kao i klasičan motor ovog tipa. Za ovaj motor su potrebni posebni minijaturni sistemi za skladištenje (rezervoari koji su ponekad kriogeni) i napajanje kao što su: pumpe, ventili, regulatori pritiska itd. Iako tečna raketna goriva imaju veću energiju (specifični impuls) od čvrstih, a njihovo sagorevanje se može lako regulisati ili zaustaviti u potpunosti, mikromotori na tečna raketna goriva su složeni za rukovanje i stvaraju velike probleme pri projektovanju zbog potrebe za minijaturizacijom mnogo elemenata u sistemu. Dodatni nedostatak je neophodnost postojanja sistema za hlađenje da bi se izbegle visoke temperature i obezbeđivanje električne energije za pogon pumpi i ventila.

Mnogo energije iz male zapremine

Mikropotisnici sa pogonom na jednobazno tečno gorivo (koje je u isto vreme i gorivna materija i oksidator-monopropelant) traže manje složenu tehnologiju od prethodih motora. Do sada su razvijeni potisnici sa hidrazinom, vodonik peroksidom ili rastvorom hidroksil amonijum nitrata (HAN) koji su imali potisak od nekoliko mili-njutna do 5 njutna. Oni su korišćeni za kontrolu orijentacije mikrosatelita, i za njihov primarni i sekundarni pogon. U planu je da se ovi mikropropulzivni sistemi primene i na mikro i nano svemirskim letelicama koji će se koristiti za istraživanje asteroida, kometa, Marsa i Meseca.
Umesto klasičnog sagorevanja, tečna goriva se mogu zagrevati pomoću toplote iz otpornika i pretvarati u gas koji, izlaskom kroz mlaznik, stvara potisak (isparavajući tečni mikropotisnik). Ovakav motor se sastoji iz rezervoara za skladištenje pogonskog goriva (najčešće hidrazina), ventila za kontrolu protoka tečnosti i potisnika u kojem isparava tečnosti i stvara potiska. Ovakvi mikropotisnici su komplikovani za izradu i zahtevaju glomazan spoljni sistem napajanja koji bi obezbedio tečne i gasovite komponente goriva.
Kod čvrstih raketnih goriva, gorivna materija i oksidator su prisutni u čvrstom obliku. Mogu se skladištiti na sobnoj temperaturi; lako se koriste bez posebne opreme za rukovanje, što ih čini mnogo praktičnijim za korišćenje u mikropotisnicima. Ceo motor je jednostavan, nema pokretnih delova i curenja i ima dobru efikasnost (generisan potisak u odnosu na ulaznu snagu) tako da se na jednostavan način iz male zapremine dobija velika količina energije. Nedostatak mogućnosti ponovnog pokretanja i korišćenja kompenzuje se izradom niza mikroraketa i korišćenjem digitalne šeme za kontrolu njihovog paljenja.

Zasad najmanji raketni motori

Kod mikropotisnika se mogu koristiti uobičajeni sastavi čvrstih raketnih goriva koji se koriste i kod velikih raketa kao što su kombinacije na bazi nitroceluloze i nitroglicerina, mešavine polibutadijena sa hidroksilnim završetkom (HTPB) kao veziva, amonijum perhlorata (NH4ClO4) kao oksidatora i metalnog goriva (Al, Zr, B, Mg), ili pogonske materije na bazi heksogena (RDX) i oktogena (HMX). Međutim, ograničavajući faktor za primenu su njihovi kritični prečnici čestica koji su preveliki da bi mogli stabilno sagorevati u komorama mikromotora i ne mogu ostvariti potpuno sagorevanje, pa ostvaruju mnogo manji specifični imuls od očekivanog (ovi sastavi imaju specifične impulse od 220 do 260 sekundi za pritisak u komori od 70 bar). Zbog toga su razvijeni i drugi sastavi čvrstih goriva na bazi dvobaznih goriva sa crnim barutom, nanotermita (sa česticama nanoAl/CuO i nitroceluloze), glicil azid polimera (GAP) sa amonijum perhloratom i cirkonom, čak i azoto-karbo-namidom (C2H4O2N4) koji se koristi u proizvodnji penaste plastike i olovo-stifnatom (C6HN3O8Pb) koji spada u primarne eksplozive - da bi se izabralo najprikladnije gorivo za mikro-raketu.

Energija

Jednogorivni mikropotisnik za održavanje pravca na satelitima klase Sojuz, koji koristi vodonik peroksid

Energija

Jednogorivni mikropotisnik koji koristi rastvor hidroksil amonijum nitrata (HAN)

 

Pri montaži ovih mikropotisnika, čvrsto raketno gorivo se integriše u keramičku komoru za sagorevanje, na koju se dodaju: silikonski mikro mlaznik, polisilikonski upaljač i termički pretvarač. Komore za sagorevanje moraju da obezbede toplotnu izolaciju raketnog goriva i da podnose visoke unutrašnje pritiske. Najčešće se izrađuju od keramike ili sicilijuma, mada mogu biti i od bakra, aluminijuma, mesinga, ugljeničnih ili legiranih čelika.

Energija

levo: Šema jediničnog miropotisnika na čvrsto gorivo sa specijalnom žicom koja služi kao upaljač
desno: Potisnik sa pogonom na hladan gas sa piezoelektričnim ventilom

Mikropropulzivni sistemi sa pogonom na hladan gas predstavljaju najmanje raketne motore koji su do danas realizovani. Međutim, iako su jednostavne konstrukcije jer nemaju pokretne delove, pri njihovom razvoju su se pojavili brojni problemi kao što je curenje pogonskog gasa u ventilima što je izazivalo i njegovo prevremeno pražnjenje iz rezervoara i dovodilo do gubitaka kosmičkih letelica pri misijama. Takođe, ovi motori imaju i ograničenje u primeni zbog malog specifičnog impulsa, izuzev ako se ne koriste laki gasovi kao što su azot ili helijum koji, opet zbog male viskoznosti, dodatno povećavaju problem sa curenjem. Konstrukcija ovih motora je unapređena korišćenjem hibridne tehnologije gde su visoko integrisani mikromehanički delovi povezani sa konvencionalnim komponentama. Hibridni sistem koji koristi azot kao gorivo daje maksimalne potiske u rasponu 0,1-10 mikro-njutna sa specifičnim impulsom od 45s, što omogućava realizaciju kratkoročnih misija nano-sondi ili kontrolu njihovog položaja.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dr Vladica Božić

 



 

Kompletni tekstove sa slikama i prilozima potražite u magazinu
"PLANETA" - štampano izdanje ili u ON LINE prodaji Elektronskog izdanja
"Novinarnica"

 

 

 

  back   top
» Pretraži SAJT  

powered by FreeFind

»  Korisno 
Bookmark This Page
E-mail This Page
Printer Versie
Print This Page
Site map

» Pratite nas  
Pratite nas na Facebook-u Pratite nas na Twitter - u Pratite nas na Instagram-u
»  Prijatelji Planete

» UZ 100 BR. „PLANETE”

» 20 GODINA PLANETE

free counters

Flag Counter

6 digitalnih izdanja:
4,58 EUR/540,00 RSD
Uštedite čitajući digitalna izdanja 50%

Samo ovo izdanje:
1,22 EUR/144,00 RSD
Uštedite čitajući digitalno izdanje 20%

www.novinarnica.netfree counters

Čitajte na kompjuteru, tabletu ili mobilnom telefonu

» PRELISTAJTE

NOVINARNICA predlaže
Prelistajte besplatno
primerke

Planeta Br 48


Planeta Br 63


» BROJ 116
Planeta Br 116
Godina XXI
Mart - April 2024.

 

 

Magazin za nauku, kulturu, istraživanja i otkrića
Copyright © 2003-2024 PLANETA